Saradnici projekta Transdinarica2 realizovali su još jedno dugo radno putovanje duž biciklističke rute Trans Dinarica, pripremajući dokumentarni film koji će dodatno promovisati ovu rutu i mjesta duž nje. Više detalja u tekstu Matevža Hribara:
Ponovo smo na putu. A osjećaj je… izvanredan! Ali i… poznat.
Kao što neki od vas možda znaju (hvala svima koji su odgovorili na naš newsletter), trenutno snimamo kratki dokumentarni film u okviru projekta #Transdinarica2, fokusirajući se na utjecaj biciklističke rute koja se proteže na više od 5.000 kilometara kroz osam zemalja.
Šta je novo, a šta je ostalo isto?
Za razliku od našeg prvog terenskog rada, novost je to što ljudi sada zaista razumiju o čemu smo govorili prije tri ili četiri godine. Vide vas kako se s naporom uspinjete uzbrdicama. To se posebno odnosi na vlasnike smještajnih objekata; iako vaša obično kratka zadržavanja mogu neznatno smanjiti njihovu prosječnu dužinu boravka gostiju, oni se zbog toga sigurno ne žale. Vide vaše umorne noge dok zahvalno sjedate za njihove stolove. Kroz vaše oči vide – i još više cijene – ljepotu vlastite zemlje. Neki se, hvala Bogu, nadaju da bi to moglo značiti da će u selu ostati još poneka krava i kokoš (nismo to izmislili; rekla nam je jedna mještanka!). Ukratko: razlika je u tome što Trans Dinarica ostavlja trag.
Šta je ostalo isto? Planine koje se ponosno uzdižu iznad riječnih dolina, nagrađujući vaš trud zadivljujućim pogledima. I ljudi su ostali isti; kada se zaustavite na nešto duže od kratkog pozdrava, pozivaju vas unutra na vodu, čaj, kafu, rakiju, svježe prokuhano mlijeko i kajmak skinut direktno s površine tog mlijeka. To su divni ljudi koji – sada kada smo na polovini putovanja – još uvijek nisu rekli nijednu lošu riječ o biciklistima koji posjećuju njihovo prirodno okruženje i njihove domove.
Hvala svima koji ovo razumiju i cijene te koji pomažu da se ova priča nastavi razvijati.
Fotografije su sa Zlatibora (Srbija), Žabljaka (Crna Gora) te Boračkog jezera i Konjica (Bosna i Hercegovina).
